gips ploče, drvo, zvuk, svijetlo
solo izložba nakon rezidencijalnog programa u New Yorku kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar
izložba bi trebala reflektirati doživljaj New Yorka
izgradio sam hodnik kroz izložbeni prostor koji nas vodi do skladišta galerije
ostavio sam sve objekte u skladištu onakvima kakvim sam ih zatekao, bez intervencija ili preslagivanja
unutar skladišta sam izgradio drveni svod kroz koji se probija svijetlo te se čuje nejasan zvuk odozgo
zvuk je snimljen na jednom od prestižnih otvorenja izložbi u New Yorku
kreiran je lažni spektakl, velika očekivanja dok se posjetitelj vodi ka nereprezentativnom prostoru skladišta gdje je ostavljen sam sebi
osobna i društvena pozicija prikazana kroz ironični odmak
rad se bavi odnosima umjetnosti, pitanjem centra i periferije, čestoj mistifikaciji i glorifikaciji centra
nakon provedena dva mjeseca u takvom centru, povratak može biti viđen kao fijasko ali u isto vrijeme olakšavajući, jer sve je na svom mjestu